Pokloni bivših

Nisam jedna od cura koju su momci obasipali poklonima. Tu i tamo poneki poklončić u ranijim godinama, većinom su to bili kokuzi. Sada sam u godinama u kojima sam se već navikla da poklanjam sama sebi. U 40-im sam prvi put voljela. Nije završilo sa “happily ever after” ali su ostala jaka sjećanja. I jedan od poklona te ljubavi…knjiga s posvetom. I tako ,ovaj dosadni januar izaziva razna sjećanja i knjiga dođe u moje ruke ponovo. I tako ja dođem u iskušenje da mu se javim fotografijom te stranice s posvetom. Njegova šaljiva reakcija “Šta ćeš s tom knjigom kad nađeš momka?” me navela na razmišljanje. Zaista,šta ću s ovom divnom knjigom? Sada je na sigurnom, jedno divno sjećanje koliko sam bila sretna. A šta ako nađem momka kojeg ću ponovo zavoljeti i ako se udam, da li ću je staviti na policu sa ostalim knjigama? Ili….? Sve ostalo bi bilo grijeh.

3 komentara

Komentariši